Jos kao studentica Muzicke akademije naucila sam da vodim dnevnik tokom terenskih istrazivanja. Svaku od biljeski s terenskih istrazivanja sam cuvala samo za sebe, kao izraz osobnih emocija. Ovaj put sam osjetila potrebu da svoje biljeske podijelim i s drugima kao izraz svoje zahvalnosti.

Istrazivanja muzickih aktivnosti Bosanaca u Svedskoj dovelo me i Gislaved, malo mjesto u srcu Svedske u kome djeluje jedno od veoma aktivnih bh. udruzenja.

U razgovoru s Kenanom Jasarspahicem, predsjednikom odbora za kulturu BH saveza sam saznala da imaju odredjenih nedostataka u radu muzickih sekcija i da bi im moja pomoc dobro dosla. Kao Bosanki i etnomuzikologinji bilo mi je zadovoljstvo pruziti strucnu pomoc. Tako smo dogovorili da se odrzi jednodnevni seminar za voditelje sekcija. Seminar je bio novo iskustvo i za mene i za ucesnike. Trudila sam se da im pruzim korisne informacije, savjete i literaturu koja ce im koristiti u buducem radu.

U vecernjim satima, predsjednik drustva Nazmija Konjevic je organizirao druzenje na kome se okupilo 10-tak clanica i clanova udruzenja. Tada je i ”zvanicno” pocelo moje istrazivanje. Obavila sam razgovore sa clanicama udruzenja, nakon cega je uslijedila pjesma i ples. Ljubazni domacini su mi priredili iznenadjenje – nedeljno druzenje uz rostilj. Okupili smo se na izletistu u neposrednoj blizini Gislaveda. Sve je bilo toliko spontano organizirano i doimalo se kao da se skupila jedna velika obitelj. Na kraju sam shvatila da i jeste.

Clanice i clanovi udruzenja njeguju toliko bliske i neposredne veze jedni s drugima da zaista cine jednu veliku i sloznu obitelj koja, daleko od svoje domovine, cuva bosansko kulturno nasljedje i identitet. Naprosto sam bila zadivljena njihovim zajednistvom i srecom koja je bila vidno izrazena. Uspjesno sam obavila terensko istrazivanje, pruzila strucnu pomoc BH savezu… I na kraju biljeske zelim da se iskreno zahvalim Kenanu, Nazmiji i clanicama i clanovima udruzenja u Gislaveda na pomoci, susretljivosti i lijepim zajednickim trenucima.